Više od običnog odmora! Putovanje u Park prirode Velebit
Moram priznati kao da sam se odvikla pisati na hrvatskom. Tako da evo sjedim tu već treći dan i pokušavam smisliti uvod. Pa recimo samo ovako, pred vama je opis jednog od najčarobnijih mjesta koje sam posjetila. Uživajte 🙂
Krajnja destinacija ovaj put bila je Hrvatska i to Lika. Ne samo da se nisam vozila satima i satima i uz to mijenjala aerodrome već sam se turistički uputila u Hrvatsku. Uz to odredište je uključivalo prirodu, planine i konje. Jednostavno, savršeno.
Malo je reći da sam bila oduševljena već nakon prvih nekoliko minuta obilaska. Linden Tree Retreat & Ranch smješten je u srcu prirode i to doslovno jer se nalazi u parku prirode Velebit. Već što sam izašla iz automobila, ne samo da sam imala predivan pogled na planine već su oko mene bile kokoši i konji. Uputili smo se prema sobama, prolazeći kroz predivan krajolik. A tek kada sam vidjela sobu! Bili smo smješteni u Buffalo Lodge kućici koja je izgledala kao iz bajke. Sve je bilo uređeno onako toplo i starinski. Imalo je dušu!
Međutim, to je bio samo početak našeg upoznavanja s rančem. Domaćini su bili poseban dio cijelog doživljaja. Bruce i njegov tim su zaista posebne i predivne duše koje je vrlo teško opisati u samo nekoliko rečenica. Recimo samo da je Bruce kvantni biofizičar koji je svoje obrazovanje stekao u SAD-u te odlučio ostaviti znanstvenu karijeru kako bi putovao svijetom i na kraju osnovao ranč u Hrvatskoj. Ono što me posebno oduševilo je koliko je svaki član tima posvećen svome poslu. Ovdje se nije moglo vidjeti kako se posao odrađuje samo kako bi se odradio. Od pripremanja hrane do glancanja vilica, sve se odrađivalo s pažnjom i ljubavi.
Još uvijek nismo došli do najboljeg dijela! Cijeli ranč je prepun raznih životinja. Izgleda kao neki prizor iz bajke. Pogotovo kada se kokoši okupe oko konja dok jedu i pritom stvaraju prizor poput onog iz Pepeljuge. Na ranču se nalazi i jedna, meni osobno najdraža životinja, ovan Luka. Nikada do sada nisam vidjela ovce, a pogotovo ovnove, koji su tako mazni i dobri. Iako me moje entuzijastično druženje s ovnom , koštalo šljive na nozi haha.
Konji su specijalan dio cijelog prostora s obzirom na to da postoji mnogo različitih oblika jahanja u kojima se može sudjelovati. Od cjelodnevnih tura po Velebitu do jahanja na ponijima. Dvosatno jahanje kroz prirodu je bilo čarobno! Krenuli smo odmah nakon doručka i uputili se u središte šume koju nazivaju čarobna šuma. Ime joj potječe od raznih legendi koje obitavaju u tim prostorima. Posebnost područja je zdenac koji se nalazi u šumi te za koji se vjeruje da sadrži ljekovitu vodu. Da priča bude još bolja, legenda kaže da u špilji oko zdenca žive vile. Iako vile nisam vidjela, osjetila sam posebnost šume. Teško je opisati nevjerojatne krajolike s ogromnim papratima, potocima i širokim livadama koji se mogu vidjeti na putu. Jednostavno se mora doživjeti!
Ako ste mislili da je ovdje kraj aktivnostima i dogodovštinama iz Like, varate se. Nakon druženja sa životinjama i uživanja u pogledima, najdraža aktivnost bila mi je upijanje to malo preostale topline ljeta i kupanje u bazenu. Da, imaju čak i bazen! Bazen s pogledom na planine s cvrkutom ptica u pozadini. Može li bolje?
Iznajmili smo i bicikle s kojima smo još dodatno otkrivali ljepote Velebita. Međutim, moje najdraže doba bilo je ono nakon večere. Kada bi većina otišla spavati, ja bi obukla kupaći kostim i uputila se prema vrućoj kupelji. Nema ništa bolje od kupanja u vrućoj vodi tijekom hladnih, već pomalo jesenskih noći i gledanja u zvijezde.
Kada smo već kod večere, shvatila sam da nisam spomenula još jednu od posebnosti ranča, zajedničke obroke. Doručak, ručak i večeru provodili smo zajedno s drugim gostima i domaćinima. Iako je za mene, koja sam ponekad vuk samotnjak, ovakva vijest bila iznenađujuća, iskustvo je bilo predivno! Nevjerojatno je za promatrati kako se ljudi otvore na zajedničkim večerama. Kao da zidovi odjednom padnu. Zaista je posebno iskustvo slušati tuđe priče i zanimljivosti koje su im se dogodile, posebno na ranču. Zanimljivo, skoro svaki gost imao je neku nevjerojatnu priču koja mu se dogodila baš ovdje.
Teško je dočarati atmosferu ranča na kojem ljudi odišu jednom drugačijom energijom, nema televizije, a skoro niti interneta. Ovakva ‘tišina’ natjera vas da i vi spustite zidove. Ne samo s drugima već i sa samim sobom. Mogu samo zamisliti kako ovakvo iskustvo utječe na one koji žive u gradovima. Ja sam se osjećala kao doma, s obzirom na to da i sama živim u šumi, ali čak sam i ja osjetila nešto drugačije. U početku sam bila pomalo nemirna čemu nikako nisam uspijevala pronaći razlog. Mislim da postoji nešto zaista posebno u ovom mjestu, ne samo jer je lijepo, već zato što u svakome budi nešto drugo. U svakome slučaju nećete otiči isti kakvi ste se tamo uputili. Barem znam da ja nisam. Isto kao što imam osjećaj da ću pravo značenje ovog puta otkriti tek u budućnosti.
Ako ste ljubitelji prirode, životinja ili samo želite odmor za živce, ovo je pravo mjesto za vas!
